UVOD

Znak Hrvatskog društva za zaštitu materijala, koje je utemeljeno 1954. godine, prikazuje stup iskovan od željeza u Indiji otprilike prije 1600 godina. Stup je postavljen u Delhiju i vijekovima odolijeva hrđanju, pa je postao simbolom neprekidne borbe čovječanstva protiv razornih utjecaja okoliša na konstrukcijske materijale, nužne za ljudski opstanak i napredak. Budući da je zaštita tih materijala osnovna svrha postojanja našeg Društva, taj nas je znak poticao i poticat će nas na daljnji rad u cilju napretka hrvatskoga gospodarstva i boljeg života građana Hrvatske. S promjenom naziva došlo je i do određenih promjena na znaku Društva, ali se nije posebno zadiralo u samu osnovu obilježja Društva.

Društvo je utemeljeno na poticaj akademika prof. Miroslava Karšulina, docenta Tihomila Markovića i asistenta inženjera Zvonimira Dugog, koji su u to doba bili zaposleni u Zavodu za fizikalnu kemiju Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Akademik Karšulin bio je predsjednik Društva od osnutka do 1978. godine kada je izabran za počasnog predsjednika. Ostala dvojica suosnivača bili su u Društvu članovi upravnih organa i nosioci različitih aktivnosti, i to Tihomil Marković do odlaska iz Zagreba 1961. godine, a Zvonimir Dugi do 1964. godine kada je nesretnim slučajem teško povrijeđen. Miroslav Karšulin i Tihomil Marković umrli su 1984. godine, a Zvonimir Dugi 2003. godine. Svoj trojici Društvo duguje trajnu zahvalnost. Društvo se odmah nakon osnutka uključilo u Savez inženjera i tehničara Hrvatske kojem je današnji Hrvatski inženjerski savez pravni sljednik. Do 1961. godine sjedište Društva bilo je pri spomenutom Zavodu za fizikalnu kemiju, a sada je njegovo sjedište pri Katedri za zaštitu materijala Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

DJELATNOST DRUŠTVA

U početku Društvo je okupljalo samo dvadesetak stručnjaka različitih profila iz industrije i s fakulteta, koji su se – u prvom redu – bavili davanjem stručnih savjeta te izradom elaborata, studija, ekspertiza i projekata za potrebe gospodarstva. Osim toga, oni su izradili i nekoliko prototipova uređaja za laboratorijsko ispitivanje korozije i drugih vrsta trošenja konstrukcijskih materijala te za kontrolu debljine zaštitnih prevlaka. Ubrzo se broj članova Društva povećao otprilike na stotinjak, koliko ih ima i danas, a djelatnost se proširila na sljedeća područja:
- organizacija tečajeva i seminara za stručno usavršavanje na svim razinama (od kvalificiranih radnika do inženjera-specijalista)
- održavanje znanstveno-stručnih skupova (savjetovanja, konferencija, simpozija i kolokvija) samostalno ili u suradnji sa srodnim i komplementarnim institucijama u zemlji ili u inozemstvu
- izdavanje stručne literature (priručnika, časopisa i zbornika radova)
- sudjelovanje u izradi različitih pravilnika, propisa, smjernica i normi.

Tijekom pet desetljeća odvijala se uspješna suradnja Društva s mnogim tvrtkama metalurgije i metaloprerađivačke industrije, brodogradnje, kemijske, prehrambene i tekstilne industrije, energetike, naftne industrije, elektroindustrije itd.

U razdoblju do 1965. godine Društvo je intenzivno radilo na stručnom usavršavanju inženjera, tehničara i kvalificiranih radnika koji se bave zaštitom materijala. To se je provodilo održavanjem tečajeva s tematikom iz galvnotehnike, anodizacije aluminija, fosfatiranja, bruniranja, kromatiranja, patiniranja, skladištenja, ambalažiranja i transporta, kemijskog i elektrolitičkog poliranja te katodne zaštite. Na temelju takvih tečajeva, kojih je održano oko 30, ostvarivali su polaznici (njih preko 500) interne kvalifikacije u poduzećima. Kada je to pravo poduzećima oduzeto promjenom propisa, ova se djelatnost postupno ugasila. U spomenutom razdoblju – osim toga – Društvo je izdalo sljedeće stručne priručnike koji su također pridonijeli unapređenju zaštite materijala u privredi:
1. Ivan Esih: Kontrola i održavanje galvanskih kupelji, 1957., 80 str.; II. prerađeno izdanje, 1959., 86 str.
2. Skupina autora: Priručnik za ambalažu, 1957., 72 str.
3. Olga Korelić: Anodizacija (eloksiranje) i ostale površinske obrade aluminija, 1958., 36 str.; II. izdanje, 1960.
4. Ivan Esih: Površinska zaštita i bojadisanje metala kemijskim putem, 1958., 60 str.; II. prerađeno izdanje, 1964., 73 str.
5. Ivan Esih: Kemijsko i elektrolitičko poliranje metala, 1958., 54 str.
6. Tihomil Marković: Koroziona tehnologija I. Upotreba inhibitora, 1959., 60 str.

Stručnom usavršavanju služila je i knjižnica Društva, kojom su se koristili članovi, a i mnogi nečlanovi. Knjižnica je nabavljala suvremenu stručnu i znanstvenu literaturu na našem, njemačkom, ruskom i engleskom jeziku i bila pretplaćena na desetak vrhunskih stranih časopisa, pa je njezin fond interesantan i današnjim stručnjacima. Od 1957. do 1960. godine Društvo je izdavalo časopis Informativni bilten koji je izlazio kvartalno, a u njemu je objavljen niz znanstvenih i stručnih članaka uz rubrike Slučajevi iz prakse, Metode ispitivanja korozije, Pregled literature i Društvene vijesti. Časopis je, nažalost, prestao izlaziti zbog materijalnih teškoća.

Daljnja izdavačka djelatnost Društva sastojala se u objavljivanju zbornika radova različitih savjetovanja i seminara. Pritom valja posebno istaknuti ciklus od 15 Savjetovanja o zaštiti materijala i industrijskom finišu koja se od 1972. godine bienalno održavaju u organizaciji Društva na Zagrebačkom velesajmu. Ta su Savjetovanja većim dijelom obuhvaćala opću problematiku zaštite konstrukcijskih materijala, a neka su od njih bila orijentirana na teme od prvenstvene važnosti za hrvatsko gospodarstvo. Tako je, primjerice, na Savjetovanju 1985. godine obrađena aktualna problematika zaštita opreme u naftnom rudarstvu, a na Savjetovanju 2002. godine tematika korozije, antikorozijskih postupaka i zaštite okoliša. U Zbirkama referata tih 15 Savjetovanja skupljeni su brojni znanstveni i stručni radovi istaknutih hrvatskih stručnjaka i gostiju iz mnogih europskih zemalja i iz SAD.

Godine 1986. Društvo je bilo glavni organizator Savjetovanja Stanje i perspektive zaštite materijala u Jugoslaviji koje je održano u Portorožu. Izdan je Zbornik radova s preko 500 stranica, a od 46 održanih referata 25 ih je bilo iz Hrvatske.

Osim u Zagrebu, stručni su se skupovi Društva održavali i u Sisku, Rijeci, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku.

U novije doba Društvo organizira i jedno- do dvodnevne seminare o specifičnim temama, pri čemu sudionici dobivaju opsežna skripta i drugu tehničku dokumentaciju. Takvi su seminari, npr., bili:
- Zaštita ukopanih i uronjenih konstrukcija od korozije, Zagreb, 1999. godine i
- Primjena inhibitora korozije u zaštiti inženjerskih konstrukcija, Zagreb, 2001. godine.

Godine 2003. Društvo je sudjelovalo u obilježavanju 125. obljetnice Hrvatskog inženjerskog saveza. U okviru tog jubileja pripremljen je prikaz djelatnosti Društva koji je objavljen u Spomen-knjizi Saveza. U Zagrebu je Društvo istim povodom održalo dvodnevni Znanstveni skup pod naslovom Suradnja inženjera različitih struka na području zaštite materijala sa središnjom temom Interdisciplinarni pristup problematici zaštite konstrukcijskih materijala. Na Skupu su referirali stručnjaci iz Hrvatske, SAD, Belgije, Bosne i Hercegovine te iz Slovenije. Referati su objavljeni u Zbirci sa 124 stranice i u obliku CD. Na Skupu je organiziran i Okrugli stol o aktualnoj problematici zaštite materijala u našom zemlji.

Društvo je također sudjelovalo u provođenju mnogih skupova i seminara, koje su organizirale druge institucije, i to, prije svega, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i ostale inženjerske udruge.

Od 1972. godine do danas Društvo usko surađuje sa Zagrebačkim velesajmom. Ono je potaknulo Velesajam na bienalno održavanje Međunarodnih sajmova zaštite materijala i industrijskog finiša Antikorozija, na kojima izlažu afirmirane tvrtke iz Hrvatske i svijeta, što bitno pridonosi unapređenju naše struke u hrvatskom gospodarstvu i njegovu uključivanju u europske i svjetske privredne tokove. Kako je spomenuto, Društvo organizira popratna Savjetovanja uz te Sajmove. Godine 2004. održavaju se po 16. puta Antikorozija i takvo Savjetovanje.

Društvo se angažiralo – osobito nakon 1998. godine – na suradnji s institucijama koje pripremaju zakonske akte i podakte, odnosno norme i propise, kako bi se osiguralo vođenje računa o zaštiti konstrukcijskih materijala pri projektiranju, izgradnji i održavanju objekata i opreme. U tu je svrhu – među ostalim – Radna skupina Društva izradila Nacrt Pravilnika o izgradnji i održavanju sustava zaštite od korozije koji je trebao biti podakt Zakona o gradnji, a uvelike bi pridonio trajnosti i pouzdanosti investicijskih zahvata u našoj zemlji. Nažalost, ova naša inicijativa zasada nije prihvaćena. Primjedbe koje je Društvo dalo na Nacrt Zakona o Hrvatskoj inženjerskoj komori također nisu uzete u obzir. Valja, ipak, istaknuti da Društvo uspješno surađuje na izradi Hrvatskih normi s Državnim zavodom za normizaciju i mjeriteljstvo.

Djelatnost Društva podupirale su mnoge tvrtke i ustanove. Zahvaljujući upravo tome Društvo je postiglo određene – iako skromne – uspjehe. U tom pogledu valja istaknuti pomoć institucija i tvrtki, kao što su dosadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Strojarski fakul­tet u Slavonskom Brodu, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski in­ženjerski savez i udruge učlanjene u taj Savez, Hrvatsko društvo za tehniku zavarivanja, Zagrebački velesajam, INA-Naftaplin, Hempel iz Umaga, Inhibitor iz Siska, Cortec Corp. iz SAD itd.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Društvo se odmah nakon utemeljenja uključilo u međunarodnu suradnju. Godine 1956. ono se kao član-osnivač udružilo u današnju Europsku korozijsku federaciju (European Federation of Corrosion, EFC) koja danas ima 29 članova, tj. organizacija srodnih našem Društvu, i to iz 24 zemlje. Već iste godine održana je u Zagrebu trodnevna Međunarodna konferencija o koroziji i zaštiti materijala na kojoj je održano 46 referata, a – osim naših stručnjaka – pre­davalo je osam istaknutih znanstvenika iz Austrije, Belgije, Njemačke, Poljske, Švicarske i Velike Britanije. Najpoznatiji među njima bio je prof. Marcel Pourbaix, osnivač i ravnatelj Belgijskog centra za istraživanje korozije CEBELCOR iz Bruxellesa. Godine 1972. Društvo je – uz CEBELCOR i druge institucije – sudjelovalo u organizaciji 65. Manifestacije Europske korozijske federacije u Dubrovniku, koja je trajala 6 dana, a odnosila se na dvije, i danas aktualne teme (Tehničke konstrukcije u morskoj vodi i klimi i Kirurški implantati u ljudskom tijelu). Gosti iz Belgije, Francuske, Italije, Izraela i SAD održali su 14 referata, stručnjaci iz Hrvat­ske 13 referata, oni iz ostalih republika tadašnje Jugoslavije 6 referata. 10 referata (od čega 4 iz Hrvatske) obrađivalo je pona­šanje metalnih i nemetalnih kirurških implantata koji su se u ono doba tek počeli primjenjivati. Tom je prigodom izdana i knjiga Proširenih sažetaka Konferencije.

Europska korozijska federacija održava svake godine kongrese pod nazivom Eurocorr, na kojima sudjeluju i članovi Društva, a me­đu njima neki i referiraju. Djelatnost Federacije provodi se, uglavnom, u Radnim skupinama (Working Parties, WP), kojih ima 18. Naši su članovi aktivni u
WP 1. Inhibicija korozije i stvaranja naslaga,
WP 9. Korozija pod utjecajem mora,
WP 11. Korozija u betonu i
WP 16. Katodna zaštita.

Osim toga Društvo ja zastupano u Općoj skupštini Europske korozijske federacije.

Društvo je zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti 1998. god. organiziralo četverodnevni Simpozij o kontroli korozije u morskoj vodi prevlakama, katodnom zaštitom i inhibitorima kao 223. Manifestaciju Europske korozijske federacije. Održano je 36 referata, a od toga je 12 bilo od autora iz Hrvatske. Ostali su autori bili iz 11 europskih zemalja i iz SAD. Simpozij je popraćen izdavanjem knjige Proširenih sažetaka.

Međunardna suradnja Društva ostvaruje se i aktivnim sudjelo­vanjem članova na Europskim simpozijima o inhibitorima korozije (SEIC) koji se održavaju svake pete godine u Ferrari, Italija.

Društvo je također učlanjeno u Međunarodno korozijsko vijeće (International Corrosion Council, ICC) koje okuplja 72 zemlje sa svih kontinenata. Kao i druge članice, Hrvatska od 1972. god. ima dva predstavnika u Vijeću, koje svake treće godine organizira Među­narodni korozijski kongres (International Corrosion Congress). Naši su članovi iznijeli referate na 7. kongresu u Rio de Janeiru 1978. god., na 10. Kongresu u Madrasu 1987. god., na 11. Kongresu u Firenci 1990. god., na 14. Kongresu u Cape Townu 1999. god. i na 15. Kongresu u Granadi 2002. god. Hrvatska je preko Društva zastu­pana i u svjetskom Pregledu laboratorija za istraživanje korozije koji povremeno izdaje Međunarodno korozijsko vijeće.

SADAŠNJOST I BUDUĆNOST DRUŠTVA

Hrvatsko društvo za zaštitu materijala ima po Statutu dva glavna zadatka:
- okupljanje stručnjaka za zaštitu materijala radi suradnje i promicanja njihova položaja te
- rad na unapređenju zaštite materijala u hrvatskom gospodarstvu.

U sadašnjem stanju Društvo ne ostvaruje ni jedan ni drugi zadatak na zadovoljavajući način, što je uvjetovano mnogim objektivnim i subjektivnim razlozima. Trenutačno Društvo okuplja stotinjak stručnjaka, a djelatnost se, uglavnom, odvija na povremenim savjetovanjima i seminarima, popraćenima izdavanjem zbornika i skripata. Tu djelatnost vodi mala skupina članova, povezanih većinom sa zagrebačkim Fakultetom strojarstva i brodogradnje, odnosno s Fakultetom kemijskog inženjerstva i tehnologije. Njihova je prosječna starost prilično visoka, a godinama se ne mijenjaju. Bez obzira na dobre namjere i izvjesne uspjehe, takav način rada nije dovoljan za obavljanje navedenih glavnih zadataka Društva. Potrebne su, dakle, promjene, za koje, naravno, ne postoje gotovi recepti, nego ih treba pronaći širi krug novih, mlađih ljudi, kojima će sigurno pomoći i veterani Društva u skladu sa svojim prirodno smanjenim mogućnostima. Osnovna je teškoća u tom kako motivirati mlađe stručnjake, i to osobito one iz industrije, za rad u Društvu, pa se upravo ovim Savjetovanjem povodom 50. obljetnice želi učiniti prvi korak u tom smjeru. Zato ono nema samo jubilarni karakter nego obuhvaća i
- prikaz rezultata koje postižu na polju zaštite konstrukcijskih materijala dva uspješna hrvatska industrijska poduzeća
- tematiku osiguranja kakvoće pri provođenju zaštitnog prevlačenja
- raspravu o zaštiti materijala u hrvatskoj legislativi i regulativi te o sustavu kvalificiranja, certificiranja i atestiranja ljudi i poduzeća.

Objektivne su teškoće u radu Društva nedefiniranost položaja stručnih udruga i zapostavljenost naše struke u Hrvatskoj. U borbi protiv takvog stanja Društvo bi se trebalo poslužiti marketingom preko medija u uskoj suradnji sa srodnim organizacijama. Nažalost, slični problemi postoje i u međunarodnim asocijacijama naše struke, u koje smo učlanjeni, tj. u Europskoj korozijskoj federaciji i u Međunarodnom korozijskom vijeću. Zato se ubuduće moraju koristiti iskustva uspješnijih organizacija kao što su Hrvatsko društvo za tehniku zavarivanja, Europska zavarivačka federacija, Međunarodni institut za zavarivanje i NACE International, tj. američka Nacionalna asocijacija korozijskih inženjera, koja djeluje globalno.